Prevareni ste. Kome ćete se obratiti za pomoć?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Djelatnici ZHM heroji

Opširnije...

Udruga "OVRŠNI": zatvorimo FINU

Opširnije...

Piše: Željko Tomašić

--------------------------------

Ogjevna sezona za 2019/20 se približava (15. rujan), a javnom uslugom distribucija toplinske energije se nije promijenilo ništa od 2013. godine kada je stupio na snagu Zakon o tržištu toplinske energije (ZTTE) i uvođenja obvezne ugradnje razdjelnika topline.  Iako su udruge za zaštitu potrošača problem razdjelnika digne na nacionalnu razinu, pa je ministar Panenić čak osnivao radnu skupinu za razdjelnike i naručio Studiju isplativosti ugradnje razdjelnika koja je pokazala da su razdjelnici nepouzdani (mjerni) instrumenti koji ne osiguravaju da grijanje u zajedničkim sustavu centralnog grijanja plaća prema potrošnji toplinske energije, sve je ostalo na tome. 

Problemom razdjelnika topline i ZTTE je prebačen u Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, koje je pompozno najavljivalo izmjenu Zakona još 2016. godine. I nije veliki problem što je ZTTE takav kakav je, jer bi tržište toplinskom energijom moralo postojati, ali nažalost to tržište u Hrvatskoj ne postoji. Ne djeluju zakoni tržišta, nema ponude i potražnje, a najgore je što u modernizaciju i uvođenje novih tehnologija i sustava zajedničkog grijanja u Hrvatskoj nije uložena niti kuna od pompozne izgradnje velikih gradskih toplana 60-tih godina prošlog stoljeća pa sve do danas.  Sustav je ostao isti, koji su koristili još Rimljani, a to je slanje vruće vode kroz kilometarske  vrelovode i toplovode prema potrošačima.

Takav oblik grijanja je u suvremenom društvu jednostavno preskup, jer je zajedničko grijanje skuplje od pojedinačnog i to čak preko 10 puta, tema nema opravdanosti postojanja.  Danas su rješenja minitoplane u zgradama ili kvartovima, koje koriste alternativne izvore energije za grijanje. Nažalost to vladajućima nije u interesu, jer sadašnjima rješenjima toplane u Hrvatskoj nisu privatizirane, te ih političari koriste za zapošljavanje svojih ljudi, a time kupuju i glasove, pa potrošači debelo plaćaju teoriju, često i bez grijanja.

Istraživanja Instituta „Hrvoje Požar“ su pokazala da u Zagrebu potrošač koji se grije preko sustava centralnog grijanja za 100 jedinica grijanja koje primi, mora platiti 250 jedinica.  U Vukovaru, Karlovcu, Sisku, …, je taj omjer cijene za 100 jedinica potrošač mora platiti i do preko 500 jedinica grijanja.

Doduše ZTTE dozvoljava izdvajanje iz SCG, ali vladajući provode veliku kampanju protiv, a toplane sve koji se odluče izdvojiti traže da i po izdvajanju plaćaju paušal. Potrošači koji se odluče sudski boriti protiv toga dobivaju sporove, ali hrvatski čovjek ne voli na sud, pa mnogi potrošači šute i plaćaju „porez na glupost“, a ne griju se preko SCG. Čak im je i to isplativije i jeftinije, nego se grijati preko toplane.

U Hrvatskoj nema nijedne gradske toplane koja kao energiju za zagrijavanje vode koristi alternativne izvore (sunce, termalnu energiju, toplinske pumpe itd.)

U Karlovcu se polako kreće, REGEA je u Pilot projektu napravila nekoliko minitoplana na biomasu koje se pokazalo daleko jeftinije od grijanja gradske toplane. Gradska tržnica je izgradila svoju toplanu, koja je smanjila cijenu grijanja skoro duplo.

Znači sve se može, ako se želi čuti glas potrošača, glas građana, glas birača. I naravno ako će to potrošači-birači adekvatno nagraditi na izborima, a do tada nam ostaje da podižemo plaće sudskoj birokraciji, bezbrojnim sporovima na istu temu s istim pozitivnim završetkom za potrošače.

Poruka potrošačima: Informirajte se, educirajte se, zatražite savjet i informaciju od udruga za zaštitu potrošača čiji ste članovi, jer zato i postoje te udruge.