Piše: Željko Tomašić

--------------------------------

Zanimljivo je pogledati emisiju na HRT-3 "Peti dan" jer se sučeljavanju stajališta "za" i "protiv" komentatora snagom argumenata s kojima oni raspolažu. Sinoć je započela  s emitiranjem 11. sezone emisije. Teme su bile : korupcija i rad nedjeljom. Komentatori su bili: Aleksandar Musić, Marijana Bijelić, Petar Mitrikeski i Matija Štahan.

O temi korupcije i rješavanju tog zla bio je zanimljivih promišljanja iako su naginjala kao "socijalističkom utopizmu", ali je problem jasno prepoznat kao ZLO koje razara društvo.

Ali su me jako iznenadila u raspravi stajališta o neradnoj nedjelji. Prvo se gurala teza da je to zahtjev crkve, onda se objašnjavalo da bi veliki trgovački lanci napustili Hrvatsku i otpustili tisuće radnika.  Nisam vjerovao ušima da dobro čujem što govore komentatori, vrlo mladi ljudi. Da su tako nešto plasirali korumpirani političari i ljudi koju na radu nedjeljom zarađuju na jadu i bijedi hrvatskih građana, još bi "progutao", ali kad takvo mišljenje imaju mladi ljudi, to me je jako zabrinulo.

Naime nijedan strani trgovački lanac u svojoj domicilnoj državi NE radi nedjeljom, a u nekim državama EU radno vrijeme trgovina završava u subotu u podne i započinje u ponedjeljak u podne. Neradna nedjelja je pravilo i mogu nedjeljom ujutro raditi samo prodavaonice kruha. Neradna nedjelja je stvar kulturološkog dosega društva i strah od otpuštanja radnika ako Hrvatska zabrani rad trgovina nedjeljom je potpuno neutemeljen tj. promašen. 

Čuli smo takve prijetnje za vrijeme "lockdown-a" i neki trgovci su čak ucjenjivali na taj način državu, ali tu je država bila potpuno nespreman. Bilo je dovoljno samo poslati tržišne i sanitarne inspekcije i ti isti trgovci bi morali još i zapošljavati ljude.  Ne smijemo dozvoliti ucjene toga tip, nego konačno provjeriti što to nama u tim trgovačkim lancima koji u Hrvatskoj imaju skuplje proizvode nego u matičnim zemljama, a daleko manje kvalitete, prodaju.  Država se konačno mora početi brinuti o svojim potrošačima, a ne se skrivati iza "zakona tržišta" jer ti zakoni u Hrvatskoj jednostavno ne funkcioniraju. Naime se trgovački lanci sada već i vro otvoreno, da ne kažem javno dogovaraju o cijenama, a i nije tajna da su na početku kad su se "uvalili" u Hrvatski dampinškim cijenama uništili male trgovine (konkurenciju). Npr. Luxembourg ne dozvoljava trgovačkom lancu Kaufland da otvara trgovine kod njih, jer roba koju prodaje Kaufand ne zadovoljava kriterije potrošača u Luxembourgu.

Prvo zlo po osamostaljenju Hrvatske je bilo što je uništeno gospodarstvo i glavna gospodarska grana postala turizam.  Drugo veliko zlo je što je Hrvatska rasprodala sve domaće banke i sada udružene strane banke ucjenjuju Hrvatsku i treće veliko zlo je što je Hrvatska pretvorena u najekološkiji EU shoping centar (svo "smeće" EU završava u Hrvatskoj).  Još 1995. u fazi entuzijazma HGH je propisala Posebne uzance u trgovini na malo, za koje današnje trgovine ne znaju, a još manje ih se pridržavaju. A tim se  posebnim uzancama uređuju se prava, obveze i odgovornosti subjekata u obavljanju trgovine na malo pravnih i fizičkih osoba i prodavača-trgovaca (trgovac) te kupaca i mogućih kupaca (potrošača).

Npr. obraćam se potencijalnim čitateljima ove kolumne, tko od nas zna da uzanca uopće postoje, te da je u njima propisano: "Trgovac je dužan uslužiti dijete - potrošača s posebnom pažnjom. Trgovac je obvezan robu pakirati tako da je dijete sigurno nosi. Roba u prodavaonici mora biti tako izložena da je sigurnost djece maksimalna. Trgovac je dužan posebnom pažnjom uslužiti potrošača - invalida. Starijim potrošačima trgovac će posvetiti posebnu pažnju strpljenje, te udovoljiti njihovim željama za specifičnostima u količini, kakvoći i dr. ako to ne šteti drugom potrošaču ili trgovcu."

Sjetilo se trgovačkog lanca Billa koji van domicilne države radni isključivo u novoosnovanim državama koristeći "pozitivnu shoping glad" i kada "pokupi vrhnje" tja kada se tržite malo stabilizira i pojavi se konkurencija oni se povlače iz te države i traže novu žrtvu. 

Ovih nekoliko činjenica kojima strani trgovački lanci ucjenjuju Hrvatsku, a posebno radnom nedjeljom nepobitno ukazati na elemente povratka feudalnih odnosa (ili suvremenog robovlasništava). Te činjenice dokazuju da su hrvatski potrošači, kao uostalom i Republika Hrvatska, građani II reda u Europskoj uniji.  Dostojanstvo radnika, građana se ne poštuje, te ga se smatra jeftinom robom s kojom se može trgovati na tržištu rada.  

Gdje je tu država ?