Ako se nedostatak na robi pojavi u roku od šest mjeseci, troškove vještačenja snosi trgovac.

Na upit redakcije Trošilice info upućenim Državnom inspektoratu Republike Hrvatske od 18.10.2019. godine, za pojašnjenje tvrdnji koje su izrečene u emisiji "Svi smo mi potrošači" u sklopu TV emisije "Dobro jutro Hrvatska prikazane 15.10.2019. godine na HRT 1 o implementaciji članka 43. Zakona o zaštiti potrošača, nakon dva mjeseca (30. 12. 2019. godine) stiglo je očitovanje iz Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (Uprava za trgovinu i unutrašnje tržište).

MINPGO pojašnjava: "Odredbom članka 43. stavak 2. Zakona propisano je da se u slučaju materijalnog nedostatka na robi na odnose potrošača i trgovca primjenjuju odredbe o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari Zakon o obveznim odnosima. 

U slučajevima kada trgovac tvrdi da na robi nema materijalnog nedostatka, a potrošač tvrdi suprotno, postojanje nedostatka kada je to nužno, utvrđuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka sukladno članku 43. stavku 4. Zakona o zaštiti potrošača. Također, navodimo da sukladno članku 43. stavcima 5. i 6. istoga Zakona, ako se nedostatak na robi pojavi u roku od šest mjeseci od prodaje robe potrošaču, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac.

Ako se nedostatak pojavio nakon šet mjeseci od predaje robe, ali ne kasnije do 24 mjeseca, troškove vještačenja snositi će potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja. 

Na upit o načinu podnošenja pisanog prigovora, u pojašnjenju MINGPO je prepisan čl. 10. Zakona o zaštiti potrošača. 

Pojašnjenje MINGPO (original - pdf)

Prenosimo original upit koje je uputila redakcija Troščice info DIRH 18.10.2019.

Poštovani,

  kako nisam dobio pojašnjenje od Ane Knežević, a u mjesec dana u  dvije emisije je osim navedenog da potrošač ne plaća vještačenje prvih  6 mjesec, a kasnije plaća, je gospođa rekla puno dezinformacija  "ukazujući" stalno kako potrošači nisu informirani.

No, nebitan je moj osobni stav, zato ga nisam ni iznosio preko  Trošilice, nego sam zamolio pojašnjenje, jer možda se nešto  promijenilo u zakonodavstvu pa potrošač zaista može bez da plaća (na  što ne utječe je li vještačenjem dokazano da je proizvod ispravan ili  nije) zahtijevati vještačenje?

Mislim da bi to bilo kaos, pa svi bi tražili vještačenje ?!

Znam za mogućnost vještačenja koje sam spomenuo o mailu, ali ako je  vještačenje po zahtjevu potrošača i pokaže da je proizvod ili uređaj  ispravan, potrošač plaća troškove vještačenja.

Citat
Čl. 43. Zakona o zaštiti potrošača kaže: (5) Ako se nedostatak na robi  pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a  trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove  vještačenja snosi trgovac.
Kraj citata

Ovdje nije navedeno da potrošač može ultimativno tražiti vještačenje.   Nadalje ovo je ustvari pojašnjenje ili dodatak pojašnjenju  "materijalnog nedostatka".

Ova tvrdnja gospođe Ane (i ostalo što je paušalno dala informaciju,  tj. svoje mišljenje i želju) može prouzročiti izravnu materijalnu  štetu potrošačima. Ovakvo pojašnjenje neće prihvatiti nijedan sud, ako  dođe su sudskog rješavanja spora, to posebno što u Hrvatskoj ne  postoji potrošačka sudska praksa i što još nijedna presuda u  potrošačkim sporovima nije donesena temeljem Zakona o zaštiti potrošača.

Molim Vas za pojašnjenje, jer zaista nepristrano želim objaviti na  stranicama www.trosilica.info , jer potrošači imaju biti informirani.

S poštovanjem !


Mišljenje Međimurskog info centra potrošača

U potpunosti se slažemo sa stavom uredništva Trošilice info. Naime u pojašnjenju resornog ministarstva se prepisuju odredbe Zakon o zaštiti potrošača, te posebno citira članak 43. stavak 4.- 6. Radi jasnijeg pojašnjenja citiramo navedeni članak iz Zakon o zaštiti potrošača. 

Članak 43. (NN 14/19)

(1) Trgovac je dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora, ovoga Zakona i Zakona o obveznim odnosima.

(2) U slučaju materijalnog nedostatka na robi na odnose potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za materijalne nedostatke stvari.

(3) Ako trgovac ili proizvođač daje jamstvo za ispravnost prodane robe dužan je ispuniti obveze propisane Zakonom o obveznim odnosima o jamstvu za ispravnost prodane stvari, kao i obveze preuzete jamstvom.

(4) Nedostatak na robi kada je to nužno, dokazuje se vještačenjem u za to ovlaštenim ustanovama ili uz pomoć ovlaštenog sudskog vještaka.

(5) Ako se nedostatak na robi pojavi u roku od šest mjeseci od dana prijelaza rizika na potrošača, a trgovac smatra da nedostatak u tom trenutku nije postojao, troškove vještačenja snosi trgovac.

(6) Ako se nedostatak na proizvodu pojavi nakon isteka roka iz stavka 5. ovoga članka, ali ne kasnije od 24 mjeseca od dana prijelaza rizika na potrošača, troškove vještačenja snosi potrošač ili trgovac, ovisno o rezultatu vještačenja.

 

U kaznenim odredbama Zakona o zaštiti potrošača članak 138. nije predviđena kaznena odredba za nepostupanje ili neprihvaćanje trgovca da plati troškove vještačenja, niti ako ne pristane na vještačenje, niti ako ne priznaje vještačenje. 

Samim tim citirane odredbe iz Zakona o zaštiti potrošača od strane resornog ministarstva su "preporučenog karaktera", jer u Republici Hrvatskoj ne postoji potrošačka sudska praksa, a razvidno je da ako trgovac ne želi vještačenje, a niti želi postupiti po zahtjevu potrošača koji se poziva na opisani materijalni nedostatak, potrošač nema jasnog instrumenta za zaštitu svojih potrošačkih prava.

Potrošaču ostaje da postupi po čl. 10. Zakona tj. da uputi prigovor trgovcu, te može tek poslije odgovora koje je trgovac dužan dati u roku od 15 dana prijaviti slučaj Državnom inspektoratu. No, kako Državni inspektorat nema instrumente za prisiliti (kazniti) trgovca na ispunjenje, u naravi je ta prijava potrošača bespredmetna. Znači ostaje samo mogućnost sudskog rješavanja spora. 

Jedno je pitanje koliko će se potrošača odlučiti za taj oblik zaštite svojih prava, posebno ako su i pitanju predmeti manje vrijednosti, npr. prosječni TV prijemnik danas košta oko 2.000,00 kn, a sastavljanje tužbe kod odvjetnika najmanje 1.200,00 kn s tim da sigurnost dobivanja spora nitko ne može garantirati, posebno ne u hrvatskom pravosuđu.

Ovo je samo jedan od slučajeva iz Zakona o zaštiti potrošača, gdje je razvidno da je predlagač Zakona o zaštiti potrošača odredbama pogodovao trgovcima, a nije zaštitio potrošačka prava potrošačima, te potrošač zavisi od dobre volje trgovaca, hoće li primijeniti Zakon ili ne, jer Zakon daje preporuku, a ne obavezu.

Potrošaču jedno ostaje da pokuša uvjeriti "neinformiranog" trgovca da mora postupiti po čl. 43. st. 4. - 6., naravno ako želi. 

Voditelj Međimurskog info centra potrošača
Željko Tomašić, mag.ing.aedif.

Plus hosting - banner
 

Potrošači, ovi savjeti će vam pomoći izbjeći neugodnosti, probleme, možda i tragičan ishod.

Opširnije...

Ovrha nad predstavnikom

Opširnije...

Sedma radionica: "Potrošačka školica"

 

Održana sedma informativno-edukativna radionica u sklopu projekta "Potrošačka školica"

Opširnije...

GI ProbudiKA: Važno je podići cijene

 

GI ProbudiKA o odvozu otpada: Najjednostavnije je podići cijene, treba misliti na sutra.

Opširnije...

PBZ: Odluka o promjeni naknada

 
Privredna banka Zagreb: Odluka o promjeni naknada u platnom prometu - Regulativa (Eu) 924/2009
Opširnije...

U Viškovu konferencija New Deal za potrošače

 
"POTROŠAČICA" - društvo za zaštitu potrošača Hrvatske: Konferencija "New Deal" za potrošače.
Opširnije...