Prevareni ste. Kome ćete se obratiti za pomoć?
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
  • Votes: (0%)
Total Votes:
First Vote:
Last Vote:

Djelatnici ZHM heroji

Opširnije...

Opća prava potrošača i Ovrha

Opširnije...
Savjet za razvoj civilnog društva jedan je od tri stupa institucionalne potpore civilnom društvu.

Nakon frontalnog napada na civilno društvo u 2016. godini, izgledno je da je ova Vlada odlučila taktikama iscrpljivanja ugušiti sve buduće pokušaje borbe.

Savjet za razvoj civilnog društva jedan je od tri stupa institucionalne potpore civilnom društvu u Hrvatskoj, koja se od 2000-ih godina razvijala kao primjer dobre prakse prepoznat i izvan granica države. Osmišljen je s ciljem čvršćeg prepoznavanja i uvezivanja zajedničkih interesa javne vlasti i civilnog društva. Takav tip potpore osigurava da akteri civilnog društva u svojoj misiji, a to je javna dobrobit – jer partikularni, individualni interesi znače ili biznis (profit) ili hobi (slobodno vrijeme) – imaju podršku cijelog društva. Uz Savjet za razvoj civilnog društva, druga su dva stupa institucionalne potpore Ured za udruge Vlade RH i Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva. Predstavnici ta dva tijela također su članovi Savjeta, uz ostale predstavnike javne vlasti, pa je održiv zaključak da je Savjet, posebno s obzirom na činjenicu da predstavnike udruga za određeni podsektor dopisnim glasanjem biraju druge organizacije, zaista legitiman predstavnik interesa civilnog društva u Hrvatskoj.

Ili mu je takva zadaća bila namijenjena kada je osnovan 2002. godine, kao i tijekom dugog desetljeća uspješnog sudjelovanja u kreiranju politika i programa koji su utjecali na razvoj civilnog društva u Hrvatskoj kao sektora koji najuspješnije povlači sredstva iz europskih fondova, sektora koji pregovara o pravima i obvezama svih uključenih strana i sektora koji zagovara bolji položaj organizacija i njihovih korisnika. Na kraju, i kao sektora koji, da nabrojimo samo neke uspješne akcije, pokreće prikupljanje potpisa protiv monetizacije autocesta, organizira prosvjed Hrvatska može bolje ili osniva jedinu kulturnu ustanovu u regiji temeljem civilno-javnog partnerstva, zagrebački Pogon. Upravo je sposobnost mobilizacije civilnog sektora ono što je spasilo budžet Zaklade za razvoj civilnog društva kada je vlada premijera Tihomira Oreškovićai potpredsjednika mu Bože Petrova i Tomislava Karamarka odlučila više nego prepoloviti izdvajanja za civilno društvo 2016. godine. I upravo je ta snaga trajna opasnost za sve vladajuće strukture u Hrvatskoj.

Odluku o osnivanju Savjeta za razvoj civilnog društva, od njenog prvog donošenja 2002., mijenjali su i dopunjavali svi predsjednici vlada, kako je kome u kojem času odgovaralo. Od Ivice Račana i 21 člana Savjeta do Andreja Plenkovića i 37 članova Savjeta, od jednakog broja predstavnika javne vlasti i organizacija tijekom 2000-ih, i kod Račana i kod Sanadera, do prevlasti predstavnika javne vlasti tijekom i nakon mandata Zorana Milanovića. Zadaće Savjeta mijenjale su se od inicijalnog "donoše­nja odluke o izboru i raspodjeli financijske potpore programima i projektima udruga u tekućoj godini, na teme­lju prijedloga stručnih radnih skupina" – do "sudjelovanja", "suradnje" i "izvršavanja zadaća" u 2017. Među najvažnijim zadaćama Savjeta trenutno su praćenje izvršavanja Nacionalne strategije stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva te sudjelovanje u programiranju i utvrđivanju prioriteta u korištenju fondova Europske unije. Upravo u (ne)mogućnosti obavljanja tih zadaća ogleda se (ne)moć ovoga tijela u sadašnjem trenutku. 

Naime, Nacionalna strategija poticanja razvoja civilnog društva za razdoblje od 2017. do 2021. izrađena je nakon velikih potresa 2016., u naizgled participativnom procesu u kojem je sudjelovalo više od 70 predstavnika organizacija i tijela javne vlasti, institucija i akademije. Nakon što je Nacrt Strategije prošao javnu raspravu, poslan je na očitovanje tijelima državne uprave. Gotovo dvije godine od izrade Nacrta, jedno se državno tijelo još uvijek nije o njemu očitovalo te je cijeli proces zaustavljen. Radi se o Ministarstvu rada i mirovinskog sustava Marka Pavića, no zapravo se radi o Vladi Republike Hrvatske. Na sjednici Savjeta održanoj 29. ožujka, ravnateljica Ureda za udruge Helena Beus istaknula je da je tek nedavno od Ureda premijera dobila usmeni naputak da Nacrt Strategije pošalje Ministarstvu regionalnog razvoja i fondova Europske unije na ocjenu usklađenosti sa Zakonom o sustavu strateškog planiranja, kao i da je očitovanje Ministarstva rada (napokon) stiglo no da ne može sa Savjetom podijeliti njegov sadržaj. 

Nekoliko je puta ravnateljica Beus istaknula da je Ured tijelo Vlade te da je u stalnoj komunikaciji s Vladom, da je svojevrstan Vladin glasnogovornik. Iz tog se opetovanog isticanja nije nažalost moglo zaključiti ništa drugo osim da Vlada želi proces donošenja Strategije odgoditi koliko god je to moguće. Implicitno je to potvrdila i predstavnica Ureda premijera u Savjetu, Ana Balaband, koja je zaključila da dokument koji toliko dugo stoji u ladici ne može biti usvojen bez temeljite revizije. Isto je implicirala i predsjednica Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva,Cvjetana Plavša-Matić, koja je istaknula da Nacrt mora proći sadržajnu reviziju jer su određene aktivnosti već odrađene ili su u procesu. Izostanak predstavnika Ministarstva rada, ujedno i nadležnog tijela za upravljanje operativnim programima Europske unije, ključnog izvora sredstava za financiranje programa i projekata organizacija civilnog društva, poslalo je odgovarajuću poruku. Poruku da Savjet više nije relevantan akter na čijim se Sjednicama donose odluke i zaključci koji usmjeravaju razvoj civilnog društva u cjelini.

Savjet je na spomenutoj sjednici usvojio prijedlog svoje Radne skupine o žurnom donošenju Strategije kroz kraći proces usklađivanja u okviru participativne metodologije, korištene i pri njenoj izradi, uz razuman rok za očitovanje Ministarstva regionalnog razvoja. "Već nekoliko godina postoji tendencija omalovažavanja civilnog sektora, ostavljaju nas po strani i ne promatraju nas kao ravnopravne partnere", rekla je za Kulturpunkt Mira Anić, predsjednica udruge Zvono, predstavnica sektora za skrb o osobama s invaliditetom. "Pored borbe za opstanak i razvijanja svojih ideja i planova, sada moramo braniti stečene pozicije, načela i vrijednosti za koje se zalažemo", zaključuje Anić. Iris Beneš, voditeljica Brodskog ekološkog društva, zamjenica predstavnice sektora za zaštitu okoliša i održivi razvoj, smatra da se na ovaj način urušava dugo stvarano povjerenje između javne vlasti i civilnog društva. "To se ponajviše vidi u pomanjkanju komunikacije, odnosno u nemogućnosti da kao Savjet možemo doći do nekih osnovnih informacija". 

Na sjednici Savjeta postalo je evidentno da tijela javne vlasti – ona upućena u problematiku, dok je većina nezainteresirana i samo odrađuje svoj posao sjedenja na sjednicama – na sve načine pokušavaju gorući problem prebaciti u sferu psihologizacije i moraliziranja savjetujući predstavnicima organizacija kako trebaju samo biti strpljivi te da će se sve odraditi u što je moguće kraćem roku. Nakon frontalnog i agresivnog napada na civilno društvo u 2016. godini, izgledno je da je ova Vlada odlučila polaganim, ali sigurnim taktikama ignoriranja i nedjelovanja, te istovremenim zatrpavanjem administrativnim poslovima i nametanjem neprimjerenih obaveza praćenja i izvještavanja potplaćenom i potkapacitiranom sektoru ugušiti i sve buduće pokušaje borbe.

No, kao što je za Kulturpunkt istaknula Iris Beneš, "To nije stvar strpljenja. Moramo inzistirati na transparentnosti". Transparentnost bi u ovom slučaju značila skidanje rukavica i traženje od Vlade Republike Hrvatske da se javno i jasno očituje što želi od civilnog društva u predstojećem periodu. Želi li servisere javnih potreba, pružatelje usluga koje sama ne može osigurati, tihe i radišne organizacije koje nemaju ni vremena niti mogućnosti pobuniti se protiv sustava koji im nameće odrađivanje nepregledne administracije za europske projekte, a ostavlja sve manje prostora za obavljanje njihove temeljne misije? Organizacije koje nemaju ni volje niti kapaciteta zagovarati demokratizaciju sustava, transparentno upravljanje i građansku participaciju u svim segmentima javnog? Izgledno je da je tako. No, također je izgledno i da je ova Strategija, donesena ili ne, u obliku u kojem jest ili u skraćenoj verziji, možda posljednja šansa da se dogodi mobilizacija spomenuta na početku ovog teksta. Jer ako ju netko može organizirati, onda je to civilno društvo u Hrvatskoj.

Kulturpunkt